Trebaju li postojati ograničenja na državnu prodaju oružja zemljama koje su optužene za kršenje ljudskih prava?

Ujedinjeni narodi kršenje ljudskih prava definiraju kao lišavanje života; mučenje, okrutno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje; ropstvo i prisilni rad; proizvoljno uhićenje ili pritvaranje; samovoljno miješanje u privatnost; ratna propaganda; diskriminacija; i zagovaranje rasne ili vjerske mržnje. Godine 1997. Kongres SAD-a donio je “Leahyjeve zakone” koji su ukinuli sigurnosnu pomoć određenim postrojbama stranih vojski ako Pentagon i State Department utvrde da je neka zemlja počinila grubo kršenje ljudskih prava, poput pucanja na civile ili…   pogubljenja zatvorenika po kratkom postupku. Pomoć bi bila prekinuta dok zemlja počiniteljica ne izvede odgovorne pred lice pravde. Godine 2022. Njemačka je revidirala svoja pravila o izvozu oružja kako bi “olakšala naoružavanje demokracija poput Ukrajine” i “otežala prodaju oružja autokracijama”. Nove smjernice usredotočuju se na konkretne akcije zemlje primateljice u unutarnjoj i vanjskoj politici, a ne na šire pitanje može li se to oružje koristiti za kršenje ljudskih prava. Agnieszka Brugger, zamjenica parlamentarnog čelnika Zelenih, koji kontroliraju ministarstva gospodarstva i vanjskih poslova u vladinoj koaliciji, rekla je da bi to dovelo do toga da se zemlje koje dijele "miroljubive, zapadne vrijednosti" tretiraju manje restriktivno.